U srijedu navečer svratio sam do frenda samo na kratku cugicu navečer, pretvorilo se u opijanje crnim vinom. Onda se javila sms porukom frendica iz Švedske koja je ovaj puta odsjela u Sheratonu. Pričekao sam ih u "studentskom" /Roko/Akademija kafiću gledajući neki blesavi film o Picasu.
Onda smo promjenili poziciju. Ubili se kao guzice, snimio sam digitalcem hrpu slika kao evidense zločina, frend je častio i neke totalno nepoznate likove za našim stojećim stolom.
Sve u svemu atmosfera za pet.
Plesali, zezali, s kime sve ne.
Promjena objekta zabave i after Depeche Mode u The Best, tamo je bilo nam pljuga pa smo otišli do jedinice, na burek pa opet jedinica.
Frendica se vratila u četvrtak natrag u Švedsku.
A ja čitam na netu što se istovremeno događalo.
Ubijen iz "sačekuše" jedan moj poznanik.
Nismo si prijatelji ali eto poznajemo se i bili smo si dobri, imali smo puno zajedničkih prijatelja/prijateljica. I često smo se sretali po raznim mjestima, pijančevali ekipno po narodnjacima ili kafenisali po kafanama. Kao što to i inače bude svjet je globalno selo.
Ne ulazim u to tko je i što je bio, što je radio. No život je takav sad te ima sad te nema.
Držim se parole : O POKOJNIMA SVE NAJBOLJE
Llulzim Krasniqi (42) likvidiran je u srijedu u 23.20 sati pred ulazom u zgradu u Ulici Božidara Magovca 16 u novozagrebačkom naselju Travno, u kojoj je živio sa suprugom i troje djece. Policija ga je godinama neuspješno pokušavala povezati s trgovinom drogom, a evidentiran je 29 puta zbog prikrivanja, zloporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprava, prijevara, lihvarskih ugovora i iznuda. Iz policijskih podataka može zaključiti da je ubojica dočekao Krasniqija te ispalio nekoliko hitaca iz oružja sa prigušivačem. Očevidaca nije bilo, za počiniteljem se traga. "Ako je on uistinu bio jedan od vodećih trgovaca drogom, što je policija godinama sumnjala, nesumnjivo slijedi preustroj i bitka za ostavštinu u zagrebačkom podzemlju", piše Večernji. Jutarnji, HRT, Vjesnik...
23. ožujka - Nešto nakon 22 sata u Ulici Božidara Magovca ubijen je Lulzim Krasniqi, inače poznat iz crne kronike jer ga se u medijima povezivalo s organiziranim kriminalom.
U Krasniqija je pucano iz neposredne blizine, a u rasvjetljavanje ubojstva su uz policiju uključene i "sve potrebne službe", izjavio je načelnik zagrebačke policije Marijan Tomurad. Nije želio potvrditi neslužbene informacije da je Krasniqi ustrijeljen u leđa te da je riječ o još jednome mafijaškom obračunu. No, potvrdio je da se radilo o zasjedi. Policija nije željela otkriti više informacija o noćašnjem ubojstvu, objašnjavajući to interesima kriminalističke obrade.
Krasniqi je policiji poznat zbog 29 kaznenih prijava, uglavnom zbog prijevara, prijetnji, iznuda i nasilništva. Protiv njega su vođena i dva sudska postupka, a u oba je pravomoćno oslobođen. U javnosti je bio poznat kao svjedok u postupku protiv tzv. zagrebačke zločinačke organizacije u kojemu je dao iskaz o ubojstvima svojih prijatelja Ivana Šakote i Shpejtima Taqija. U medijima se više puta dovodio u vezu i s dilanjem droge, švercom oružja i cigareta, a neki su ga nazivali i šefom albanske mafije u Hrvatskoj.
Prije dva tjedna bio je uhićen zbog nasilništva i pokušaja iznude nad Krešimirom Landekom, predsjednikom Uprave Tvornice plinskih turbina Karlovac. Početkom rujna 2003. Krasniqi je preživio atentat, kada su mu nepoznati počinitelji podmetnuli eksploziv pod automobil.
Predsjednik Republike Stjepan Mesić, za posjeta Karlovcu, odgovorio je na upit je li točno da je Krasniqi financirao njegovu kampanju i je li Krasniqi 2001. bio na Pantovčaku, kako je "moguće da je ta osoba nekad bila u njegovu Uredu, bilo sama, bilo u nekoj skupini", no dodao je kako prvi put čuje za njega. Na ponovljeno pitanje drugog novinara je li ta osoba financirala njegovu predsjedničku kampanju, izričito je odgovorio da nije.
Načelnik PU zagrebačke, Marijan Tomurad, je izjavio: »Provodi se opsežna obrada, u koju, su uz policiju, uključene i sve potrebne službe«, ne želeći precizirati o kojim je službama riječ
ZAGREB - U srijedu, oko 23.30 sati, u novozagrebačkom naselju Travno, u ulici Božidara Magovca 16 A, ispred ulaza u stambenu zgradu teško je ranjen s više hitaca iz vatrenog oružja 42-godišnji Lulzim Krasniqi. Ubrzo nakon ranjavanja prevezen je kolima hitne medicinske pomoći na Odjel intenzivne kirurgije KBC Rebro. Od zadobivenih ozljeda, oko 2,50 sati, Krasniqi je preminuo.
O motivima ovog ubojstva, kao i o počinitelju u PU zagrebačkoj nisu htjeli nagađati. Neslužbeno doznajemo da je Krasniqia pred ulazom u zgradu dočekao, zasad nepoznati, mlađi muškarac koji u njega s leđa ispalio više hitaca iz strojnice s prigušivačem.
Radi izuzimanja tragova, policija je širi prostor oko mjesta mjesto ubojstva ogradila, kao i veći dio platoa ispred ulaza u zgradu. Kod ulaznih vrata na zidu su bili vidljivi tragovi krvi i rupe od ispaljenih metaka, a na podu je bila tamno crvena jakna. U razgovoru sa stanarom iz susjednog ulaza, doznali smo da je oko 23.30 čuo nekoliko pucnjeva, a ubrzo nakon toga stigla su kola hitne pomoći i policija. Načelnik PU zagrebačke, Marijan Tomurad, izjavio je: »Provodi se opsežna obrada, u koju, su uz policiju, uključene i sve potrebne službe« ne želeći otkriti o kojim je sve službama riječ.
Na pitanje da li napreduje istraga u razrješavanju tri neriješena ubojstva koja su se dogodila prošle i ove godine, Tomurad je kratko odgovorio: »Predmeti nisu u ormaru i na njima nema prašine«. Naime, radi se o prošlogodišnjim ubojstvima sportskog menadžera Dine Pokrovca i kamatara Ivana Budimira. Početkom ove godine, ispred svoje kuće teško je ranjen suvlasnik »Montmotaže« Nikola Lisičar, koji je dva tjedna kasnije preminuo u KB Dubrava.
Nekoliko Krasniqijevih bliskih poznanika, a navodno i poslovnih partnera, također je ubijeno posljednjih godina. Mišo Vujičić, »Crnogorac sa radnom dozvolom u Sloveniji«, hrvatskoj javnosti poznat jer je navodno bio angažiran da ubije vlasnika jednoga hrvatskoga tjednika, ubijen je prije dvije godine u hotelu »Lev« u Ljubljani. Mojmir Radulović, također crnogorski poduzetnik, nastanjen u Dubrovniku, likvidiran je prije nekoliko mjeseci u Barceloni, a Irfana Ajrulija Fanija je nakon svađe na parkiralištu u Velikoj Gorici ubio razvojačeni branitelj. Krasniqija se također spominjalo kao produženu ruku jednoga puno »krupnijeg« albanskog poduzetnika, koji živi u Italiji, a o tome postoje i sudski zapisi, budući je Krasniqi više puta kao opunomoćenik zastupao toga čovjeka u RH.
Od 29 prijava, ni jedna za drogu
Protiv Krasniqija policija je dosad podnijela 29 kaznenih prijava, no niti u jednom slučaju nije pravomoćno osuđen. Između ostaloga, sudilo mu se za iznudu zajedno s Munibom Suljićem (nepravomoćno osuđenim za zločin u Pakračkoj Poljani), ali je u tom postupku oslobođen krivnje. Iako je u dijelu javnosti povezivan s narko-miljeom i zloporabom droge, za tako nešto policija ga nikada nije prijavila. Krasniqiju je u rujnu 2003. godine miniran »mercedes« ispred zgrade u Travnom, a tada je i lakše ozlijeđen. Prije toga svjedočio je u postupku »zločinačkoj organizaciji« u Remetincu. Tamo je govorio o ubojstvu svoga prijatelja Špejtima Tačija, koji je u srpnju 1997. likvidiran u svom automobilu. Krasniqi je rekao da je privatnom istragom, koju su proveli on i još nekoliko osoba iz Tačijevog kruga, utvrđeno da bi iza ubojstva mogli stajati »dečki s Knežije«, Rajko Momčilović i Davor Zečević. Njih su dvojica u tom postupku oslobođeni krivnje, ali je Vrhovni sud slučaj vratio na ponovno suđenje, koje još traje.
Marin Dešković
Dragan Grdić
OBRAČUN U PODZEMLJU U klasičnoj "sačekuši" ubijen Lullizim Krasniqi, za kojeg policija sumnja da je zagrebački kralj droge
Kraj primirja mafije
Autor Ivana Jakelić
Četrdesetdvogodišnji Lullizim Krasniqi, čovjek kojeg je policija godinama neuspješno pokušavala povezati s trgovinom drogom, umro je u 2.52 u KBC-u Rebro od posljedica ranjavanja koji sat prije.
Krasniqija, koji je u srijedu u 23.20 sati ulazio u zgradu u Ulici Božidara Magovca 16 a u kojoj stanuje, iz nepoznatog je oružja ustrijelio nepoznati počinitelj.
Pomno planirano
Krasniqi je još jedan u nizu onih koji su posljednjih godina ubijeni u klasičnoj, pomno planiranoj "sačekuši". Naime, iz šturih se policijskih podataka može zaključiti da je ubojica dočekao Krasniqija te ispalio nekoliko hitaca, najvjerojatnije u njegova leđa. Pucao je iz oružja s prigušivačem te je pobjegao pod okriljem mraka.
Očevidaca nije bilo, a Hitnu je pomoć pozvala Krasniqijeva rodbina.
Za počiniteljem se traga, a u opsežnu su istragu uz policiju uključene i druge službe. Krasniqi je dosad evidentiran 29 puta zbog prikrivanja, zloporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprava, prijevara, lihvarskih ugovora i iznuda. Posljednji je put prijavljen 3. ožujka zbog iznude kazao je Marijan Tomurad, načelnik PUZ-a.
Iako ga je policija godinama smatrala osobom koja je povezana s trgovinom drogom, to nije uspjela dokazati. Uostalom, i sam je Tomurad kazao da Krasniqi dosad nije prijavljivan zbog droge, no nije htio govoriti o tome može li se ubojstvo povezivati s razračunavanjima unutar organiziranoga kriminala.
U takve procjene neću ulaziti, no sve je moguće. Kao što znate, 11. ožujka 2003. pred istom tom zgradom pod Krasniqijev je automobil podmetnuta eksplozivna naprava. Tada je bio lakše ozlijeđen, a počinitelj nije otkriven. U trenutku kad je ubijen, Krasniqi uza se nije imao oružje, a policiji nije prijavio da mu se prijeti kazao je Tomurad.
Borba za prevlast
No, iako se policiji, kao ni ostali slični njemu, nije jadao i ispovijedao, u kuloarima se može čuti kako mu je nakon posljednje prijave zbog iznude 50.000 eura nad Boškom Landekom poručeno da će "nastradati zbog petljanja s Rusima".
Tko i zašto ga je likvidirao, pitanja su na koja će policiji biti teško naći odgovore. No možda će policiji biti važnije odgonetnuti što Krasniqijeva smrt koja je nesumnjivo označila i kraj primirja u podzemlju znači za zagrebačku kriminalnu scenu.
Ako je on uistinu bio jedan od vodećih trgovaca drogom, što je policija godinama sumnjala, nesumnjivo slijedi preustroj i bitka za ostavštinu. A dosadašnja iskustva pokazuju da su bitke za prevlast u zagrebačkom podzemlju obično završavale potocima krvi i novim žrtvama "sačekuša".
Ubojstvo Llulzima Krasniqija - novi rat mafije Pišu: Marin Penavić, Davor Butorac, Sanja Mikolčević, Dijana Kovačić, Dušan Miljuš
Foto: Kristijan Tabet
ZAGREB - Llulzim Krasniqi (42), navodni kamatar i trgovac heroinom, likvidiran je u srijedu u 23.20 sati pred ulazom u zgradu u Ulici Božidara Magovca 16 u novozagrebačkom naselju Travno, u kojoj je živio sa suprugom i troje djece.
Ubijen je gotovo na istom mjestu gdje mu je prije dvije i pol godine miniran Mercedes i samo tri tjedna nakon što se otvoreno sukobio s Krešimirom Landekom (39), predsjednikom Uprave Tvornice plinskih turbina Karlovac.
Krasniqija, kojega se godinama povezuje s krim miljeom, nepoznati je egzekutor sačekao dok je otvarao vrata ulaza, prišao mu s leđa i izrešetao gornju polovicu tijela. U 2.52 sati Krasniqi je preminuo u KBC-u Rebro. Sudeći po rupama u vratima ulaza, meci koji su promašili Krasniqija kalibra su do 9 milimetara, pa je moguće da je smaknut iz automatskog pištolja.
U DOSJEU 28 KAZNENIH DJELA
NA SUĐENJU U REMETINCU TERETIO ‘DEČKE S KNEŽIJE’
Mesić: Ne poznajem tog čovjeka
Prvi put čujem za tog čovjeka, rekao je danas predsjednik Stipe Mesić. Na upit je li Krasniqi financirao njegovu predizbornu kampanju, predsjednik Mesić odlučno je odgovorio: ne. (A. T.)
Zbog činjenice da Krasniqi nije umro u Magovčevoj ulici u Travnom, na platou pred ulazom na broju 16, već tri sata kasnije u bolnici, nametao se zaključak da u njega nije pucao hladnokrvni profesionalac, već nevješti amater, ali s obzirom na to koliko je metaka ispucano, i liječnici su se čudili da je preživio sljedeća tri sata.
Policajci tvrde da Krasniqi nije kod sebe imao oružje, no neslužbeno doznajemo da ga je ostavio u parkiranom crnom Mercedesu CLS, oznaka ZG 6000-LK. Neki stanari navodno su vidjeli ubojicu, pa istražitelji najavljuju izradu fotorobota mlađeg muškarca visokog oko 180 cm navodno odjevenog u zelenu jaknu.
I kod postavljanja bombe pod Mercedes 11. rujna 2003. sumnjalo se u profesionalnost počinitelja, jer u eksploziji Krasniqi nije ozlijeđen, jedino mu je stradao sluh. U medijima je to tumačeno kao opomena, iako su istražitelji događaj tretirali kao ozbiljan pokušaj ubojstva.
U istrazi i tajne službe
Sam je Krasniqi u razgovoru za jedan tjednik rekao da bombaški napad doživljava kao upozorenje mafije, istaknuvši da to dokazuje kako on nije njezin pripadnik. Ubojstvo Krasniqija pred kućnim pragom (živio je sa suprugom i troje djece u podstanarskom stanu u Magovčevoj 16) prva je mafijaška likvidacija pred kojom se našla nova garnitura zagrebačke policije na čelu s Marijanom Tomuradom.
- Na slučaju rade sve službe osim Gorske službe spašavanja - rekao je danas Tomurad pokušavajući takvom formulacijom prikriti izravan odgovor na pitanje jesu li u istragu o motivu ubojstva uključene i tajne službe, zbog raznih Krasniqijevih djelatnosti te povezanosti s OVK.
Llulzim Krasniqi svjedočio je tijekom suđenja “zločinačkoj” o ubojstvu svog dobrog prijatelja i zemljaka Sphejtima Taqija, preko kojeg je upoznao i također likvidiranog Ivana Šakotu.
U podzemlju su Ljuljija u šali prozvali “jahačem Apokalipse” jer je 29. lipnja bio u društvu sa Šakotom i Taqijem one noći kad je Šakota ubijen snajperskim hicem ispred kafića Kvak, a s Taqijem 4. srpnja 1997., neposredno prije nego što je on iz strojnice likvidiran na križanju Selske i Zagorske.
Kada su suprostavljeni pripadnici zagrebačkog podzemlja 2003. godine dogovarali primirje na otvorenju narodnjačkog kluba od Sumraka do zore, Krasniqi je bio jedina točka ‘dnevnog reda’ oko koje se ljudi Vinka Žuljevića Klice i Hrvoja Petrača nisu mogli dogovoriti jer je često mijenjao strane.
Landeka bez komentara
Upravo tu njegovu neopredijeljenost u kuloarima spominju kao eventualni razlog njegove likvidacije koja bi na kraju mogla biti povod i novom ratu na zagrebačkim ulicama. Krasniqi je bio omiljen u društvu, njegovi ga poznanici opisuju kao finog, uglađenog i galantnog gospodina.
Omiljena mjesta za izlazak bili su mu kafići Darling na Trešnjevci i Hemingway, a nerijetko ga se moglo vidjeti i s Klicom u Millenium baru u Sesvetama. Nikada hrvatska policija nije uspjela prikupiti dovoljno čvrstih dokaza protiv Krasniqija, pa su gotovo sve kaznene prijave, ali i samo dvije optužbe protiv njega pale u vodu.
Policajci ni danas nisu znali odgovoriti na pitanje čime se zapravo Lulzim bavio. I njegovo posljednje pojavljivanje u medijima bilo je u crnim kronikama. Uhićen je zbog pokušaja iznude nad Krešimirom Landekom (39), predsjednikom Uprave Tvornice plinskih turbina Karlovac, kojega je, navodno, s dvojicom suradnika, prebio 3. ožujka ispred kafića u predvorju hotela Panorama.
Krasniqijev prijatelj Džemko Spahić tvrdio je da mu je Landeka prijetio. Od izvora, pak, bliskih obitelji doznali smo da je Krasniqi, kad je čuo da mu prijete prijatelju, osobno išao raščistiti račune s Ladnekom, koji je jedno vrijeme 1991. godine bio pripadnik ATJ Lučko. On je danas odbio bilo kakav komentar o svom sukobu s Krasniqijem. Landeka je imao poslovne partnere iz Rusije i Ukrajine.
Jedan Kubanac uhićen u Hrvatskoj optužio je Krasniqija da je tražio od njega da ubije Veselina Marinova, ali je povukao iskaz, koji je kod državnog odvjetnika Mladena Bajića.
|
